Paklenica

Na površini od 96 km2, uz istočnu obalu Jadranskog mora pa do najviših vrhunaca Velebita, Vaganskog vrha (1757 m) i Svetog brda (1753 m), obilje je mnogobrojnih prirodnih osobitosti i fenomena, radi kojih je čitavo područje proglašeno nacionalnim parkom 1949. godine. Nacionalni park Paklenica nalazi se zaleđu Starigrada i obuhvaća dva kanjona: Veliku Paklenicu i Malu Paklenicu. Na području Nacionalnog parka postoji oko 150 km planinarskih staza i putova. Svakako najposjećenija je staza od ulazne recepcije, kanjonom Velikom Paklenicom do Planinarskog doma Paklenica (trajanje oko 2 sata). S pravom, jer ovo je prostor jedinstvenog i neobičnog dodira mora i planine, bogat šumama bukve i crnog bora, dubokim kanjonima okomito urezanim u glavni greben Velebita, krškim oblicima, jedinstvenim krškim reljefom s brojnim špiljama i jamama.

Potoci Velika i Mala Paklenica daju veliku vrijednost čitavom području, te ga značajnije obogaćuju, a u proljeće i jesen svojom bujičnom snagom i otapanjem vapnenca produbljuju kanjon. U Nacionalnom parku Paklenica postoji nekoliko stalnih ili povremenih tokova i mnogo stalnih izvora. Stalni izvori pitke vode, koja se odlikuje izvrsnom kvalitetom su Stražbenica, Kontinovo vrilo, Crno vrilo, Velika Močila i Pećica. Najjači izvor Velike Paklenice je vrelo Ivine vodice, na nadmorskoj visini od oko 1200 m, zatim Kontinovo vrilo na 870 m, Crno vrilo na 780 m i Jukića vrilo na 600 m. Paklenica je samo jedan mali dio najzanimljivije hrvatske planine Velebita, ali jedan od najvažnijih i prirodnim obilježjima najbogatijih. Velika Paklenica odvojena je 500m visokom zaravni od Male Paklenica koja je duga 7 km.

Oba kanjona, Velika s 14 i Mala Paklenica s 12 km, duboko su urezani u masiv južnog Velebita. Strme strane kanjona visoke su i do 400m. U klancu Velike Paklenice najveća je stijena Anica-kuk (400m), poznata alpinistička točka u Hrvatskoj. Na području parka zabilježeno je 70-ak špiljskih objekata, među kojima su najljepše špilja Manita peć i jama Vodarica. Za turistički posjet otvorena je samo špilja Manita peć. Špilja Manita pećuređena za posjet duga je 175 m., a odlikuje je bogatstvo siga (visoke do 20m) i velikih podzemnih prostora (dvorana dugačka 65m, široka 40m, visoka 32m). Uz potok Veliku Paklenicu vodi put do sela Parići i preko velebitskog sedla Buljma izbija na Medak.

Ulazni, kanjonski dijelovi Male i Velike Paklenice, jedan su od temeljnih fenomena zbog svojih geoloških, hidroloških, krških, florističkih i faunističkih osobitosti. Na prostoru od morske obale pa do najviših vrhunaca Velebita raste oko 800 biljnih vrsta. Od toga je 40-ak endema, biljaka uske rasprostranje-nosti, većinom ograničene na Velebit ili Dinaride. Jedina vrsta koja raste samo u kanjonima Velike i male Paklenice i nigdje drugdje na svijetu je pjeskarica (Arenaria orbicularis). Fenomen šuma je jedan od glavnih razloga zbog kojeg je prostor južnog Velebita proglašen nacionalnim parkom. Strme stijene unutrašnjosti parka obrasle su šumama crnog bora (Pinus nigra). Zbog specifične klime i stjenovite podloge, drveće je patuljastog rasta pa je zanimljiva i neobična izgleda. Prošetati stazama Nacionalnog parka Paklenice, vidjeti veličanstvene kanjone, posjetiti poznatu pećinu “Manita Peć”, promatrati penjače na nepreglednim stijenama koje paraju nebo i djeluju nestvarno, ili se kilometar dalje kupati u kristalnom čistom moru, surfati, roniti ili se odmarati na predivnim plažama ili pak uživati u domaćoj gastronomiji ovog podneblja predstavlja veliki užitak I razlog zbog kojeg treba posjetitovaj kraj.

Planinarenje i trekking- na području Nacionalnog parka postoji oko 150 km planinarskih staza i putova. Za planinarenje i trekking kroz Nacionalni park Paklenica preporučujemo Izletnički zemljovid NP Paklenica i Planinarsku kartu NP Paklenica. Izleti s piknikom u šumarskoj kući “Lugarnici”- uspinjući se glavnom stazom kroz kanjon Velike Paklenice, oko 2 sata hoda od Parkirališta, na oko 400m/nv, uz sam potok nalazi se šumarska kuća “Lugarnica”, koja pruža jednostavne ugostiteljske usluge – kobasice na žaru i piće. Podzemni tuneli- “Bunkeri” u kanjonu Velike Paklenice su kompleks podzemnih tunela iskopanih u stijeni kanjona Velike Paklenie. Tunele je gradila nekadašnja JNA, a trebali su poslužiti kao sklonište za ondašnji državni i vojni vrh.

Promatranje ptica- na širem prostoru Nacionalnog parka “Paklenica” do sad je zabilježeno 206 vrsta ptica, što čini 52% od svih do sada zabilježenih vrsta ptica u Hrvatskoj.
Brdska vožnja biciklom- prometnicom od ulazne recepcije do parkirališta, te dalje glavnom stazom (broj 1) prema Lugarnici i Planinarskom domu posjetitelji kao prijevozno sredstvo mogu koristiti i bicikle za brdsku vožnju uz uvjete koje propisuje Ustanova

Razgledanje Pakleničkog mlina- na potoku Velika Paklenica, tijekom prve polovice 19. st. sagrađeno je sedam mlinova (vodenica) na prostoru od današnjeg ulaza u Nacionalni park Paklenica do Planinarskog doma Paklenica: Donji Marasovića mlin, Srednji Marasovića mlin, Gornji Šikića mlin, Markov mlin, Katića mlin, Parića mlin, te Ramića mlin uz koji se nalazi i stupa koja je još uvijek u funkciji. Danas niti jedan od ovih mlinova više nije u funkciji iako je većina u dobrom građevinskom stanju, a da bi se kao specifičan oblik tradicijskog graditeljstva očuvali Javna ustanova Nacionalni park “Paklenica”, uz stručnu pomoć konzervatora Uprave za zaštitu kulturne baštine, 2000. godine obnovila je Srednji Marasovića mlin. Prezentacijski centar- uz upravnu zgradu Javne ustanove NP “Paklenica”, te u dijelu prizemlja same zgrade organiziran je prezentacijski centar Nacionalnog parka “Paklenica”. Namjena prezentacijskog centra je prezentiranje prirodnih ljepota , te edukacija posjetitelja koji se pripremaju posjetiti Park. Auto-kamp “Nacionalni park”- u sklopu prezentacijskog centra posluje kamp “Nacionalni park”, koji uglavnom koriste ljubitelji Nacionalnog parka Paklenica (penjači, planinari i ostali), a pogodan je i za obiteljska ljetovanja.

Alpinizam i športsko penjanje- Nacionalni park Paklenica je najznačajniji hrvatski penjački centar, poznat i izvan granica Hrvatske, po uređenosti i kvaliteti smjerova svrstava se u sam vrh europskih penjališta.